Crtež
Glavna osjetila sa kojima čovjek doživljava svijet oko sebe su: vid, sluh, njuh i opip.
Vid nam pruža vizualnu sliku onog što nas okružuje. Pokušamo li to trodimenzionalno prenijeti na plošnu površinu , papir ili platno pred nas se postavlja zadatak stvaranja iluzije (privida stvarnosti).
Na taj privid kojeg mi realiziramo utječe naš intelekt, a taj intelekt je formiran na osnovu genetske datosti i upliva na nju uz pomoć svih naših osjetila.
Dok crtamo pod dojmom smo tog trenutka ali i prijašnjih iskustava i pomisli na bližu ili dalju budućnost.
Da bi naš crtež „rastao“ na papiru moramo promišljati svaki novi potez, svjesno ili podsvjesno sagledati detalj i cjelinu, odlučiti se za pojedine crte , a odbaciti druge.
Crtač bijeloj plošnoj podlozi udahnjuje novi život pomoću poteza, mrlja i praznina koje će u promatraču pobuditi vizualni doživljaj onog što nas okružuje.
Kada bi to bio samo vizualni doživljaj viđenog tad bi nam za to bio dovoljan fotoaparat i printer. Ne to nije to, ljudsi crtež je nešto mnogo složenije, on u sebi nosi sve one datosti koje autor ima, ali i tragove nastajanja. Crtač pri radu ima zamišljeni tijek poteza koje u svakom trenutku korigira na osnovu pomatranog i već nacrtanog, poput stabla koje raste i gdje možemo vidjeti mnogobrojne izdanke manjih djelova, ali se uvijek prepoznaje glavni smijer.
Kako crtež nije trodimenzionalno živo biće poput onog što stvara priroda i koje svojom konstrukcijom mora odgovoriti na izazove življenja, crtač na osnovu svog iskustva i kreativnog potencijala može odlučiti da sve prikazuje samo jednim potezom. On tad svjesno potencira odmak od viđenog dajući djelu snažan autorski pečat.
Kroz povijest, danas i u budućnosti crtež jest i uvijek će balansirati poput jezičca na vagi između iskustava koje podsvjesno ili svjesno nosimo u sebi i onog što vidimo u tom trenutku.
Ponekad je stvaraoc bivao bliži jednoj od ovih krajnosti stoga jer se samo tako znao izraziti, dok je danas uglavnom stvar izbora ili potrebe da se crtežom izrazimo na određeni način.
Nove tehnologije daju nam sve kvalitetniji uvid u „objektivni svijet“ ali i mogućnost da tim materijalima manipuliramo.
Usprkos svemu tome ili baš zbog svega toga magična privlačnost crteža, ta duboka prožetost čovjeka sa tim vidom izražavanja ne gubi na svojoj vitalnosti.